Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje na globalnom nivou. Proslave se održavaju širom svijeta pa smo tako i mi u našoj maloj Knjižnici u subotu u jutarnjim satima imali zanimljivu radionicu o glagoljici koju su vodile naša neumorna volonterka Andrea Mintaković i knjižničarka Mirela Klarin.
Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Ime pisma dolazi od riječi glagoljati što znači govoriti.
Već početkom 16. stoljeća sve je više potiskuje latinica. Autor ovog pisma je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.Glagoljica je važna sastavnica hrvatskoga identiteta jer su Hrvati pisali glagoljicom oko 1000 godina, od 9. do 19. stoljeća. Odigrala je važnu ulogu u povijesti duhovnosti i kulture hrvatskoga naroda. Čak su i prvi redovnici na ovome tlu, benediktinci, kasnije postali glagoljaši. Benediktinci glagoljaši ostavili su nam najveći glagoljski natpis, Baščansku ploču, zatim Krčki natpis, svoja Pravila ili Regulu na glagoljici i druge spomenike.
Na glagoljici su napisane:
*prve riječi na hrvatskom
*prvi hrvatski zakonik
*prva tiskana knjiga
*prva hrvatska početnica
*prva opća povijest svijeta na hrvatskom jeziku,
*od 12. do 16. stoljeća glagoljica je češće u upotrebi od latinice
*od 12. do 20. stoljeća Hrvati su jedini narod u Europi koji koristi glagoljicu
